Bijeli Anđeli

U Kranjčevićevoj se navijalo uz svijeće, dizale su se poruke, dok je na stadionu u maksimiru bilo samo 2000 gledatelja uključujući gostujuće navijače. Prosvjed je privukao veliku pažnju medija, a Bijeli anđeli su pokazali kako se klub ne voli samo bodreći igrače za vrijeme utakmice.

Transparenti, bubanj i zastave bili su na tribini puno prije početka utakmice, dok se na travnjaku iza istočne tribine pekao roštilj i igrao nogomet. Druženje u stilu Bijelih anđela. Tribina se počela puniti nešto prije utakmice, a od navijanja se nije ni čuo veći dio radio prijenosa prvog poluvremena.
Dignuta je poruka "Bolje tekma bez igrača nego bez navijača", a skandiralo se "Nećemo maksimir, ulica Pjesnika". Drugo poluvrijeme počelo je paljenjem 100 svijeća i dizanjem poruke "Bolje u mraku nego u maksimiru". Nekoliko trenutaka kasnije veliko slavlje nakon što Pjesnici osiguravaju pobjedu protiv Hajduka. Kraj utakmice, pjesma, i čekanje povratka igrača iz maksimira.

Samo uz svjetlost svijeća, izašli su naši igrači u bijelom ispred naše tribine. Pjesma koja je počela ulaskom autobusa u Kranjćevićevu ulicu sada je došla do vrhunca. "Uvijek smo uz tebe" i "Pjevaj grade" pjevalo se ponosnije nego ikad. A samo nekoliko sekundi kasnije osjećaj koji nećemo nikada zaboraviti, osjećaj zbog kojeg se isplati biti navijač i podnositi sve žrtve koje ovaj način života iziskuje. Igrači su na naše veliko iznenađenje počeli onu našu najdražu...

"Kada sam bio mali ja, pit'o sam tatu za kog navija? Da li za Hajduk, il' Dinamo? On mi je rekao....... JEDINO ZAGREB, JA VOLIM JEDINO ZAGREB!"

Nadamo se da će nam ova večer ostati samo lijepo sjećanje uzrokovano ružnom istinom, da nismo mogli biti domaćini na našem stadionu, u Kranjčevićevoj ulici, i da ćemo već protiv Osijeka navijati sa naših tribina gledajući utakmicu u živo.