NK Zagreb danas je izgubio još jednu utakmicu, međutim to i nije toliko važno. Već smo unaprijed znali da je ova utakmica izgubljena, a na gostovanje u Maksimir išli smo kako bi podržali dečke - "...i kad pobjeđuješ i kad gubiš ti, s tobom su uvijek Bijeli Anđeli".
Uz NK Zagreb bili smo i u najtežim trenucima, podržavali smo klub i kada su se porazi nizali jedan za drugim. Podržavali smo dečke jer smo vjerovali da znaju, mogu i hoće - da im je stalo.
Međutim, čini se da smo bili u krivu - barem kad je u pitanju gradski rival iz Maksimira. NK Zagreb je do 70. minute gubio 6:0, a pjesnici do tada nisu igrali nogomet. Zagrebaši nisu pokazali niti malo volje i želje da se suprostave klubu iz Maksimira, igrali su bez srca, baš kao da ova momčad prvi puta zajedno igra utakmicu.
Utakmicu smo napustili jer više nismo mogli gledati kako se sramoti ime kluba, i kako se tako igra baš svaka tekma protiv gradskog rivala. Nismo očekivali pobjedu, ali smo očekivali da će igrati muški, pokazati zube. Dati mlađem bratu do znanja da NK Zagreb ne služi samo za napucavanje i povećavanje gol razlike.
Zagrebu je čini se krenulo, tek kad smo demonstrativno napustili utakmicu kod 6:0. Lovrek i Mujdža uspjeli su smanjiti na utješnih 6:3. Pojedinci su igrali i davali sve od sebe, međutim, momčad je zakazala. Što će biti kad ti igrači, koji su nositelji igre, odu iz kluba - možda već u zimskom prijelaznom roku?
Igrači i čelni ljudi kluba, koji također snose veliki dio odgovornosti, pokazali su da im NK Zagreb u životu ne znači ništa. Bijeli Anđeli su ovim činom željeli dati do znanja igračima i čelnim ljudima kluba, da nama nije svejedno! Da parafraziram zločeste plave dečke - igrači i uprave dolaze i odlaze, a Klub ostaje.
Uvijek vjerni Zagrebu!