Bijeli Anđeli

Iako je nogometni klub Zagreb u svojoj stoljetnoj povijesti uvijek privlačio simpatije brojnih Zagrepčana, te iako drži rekord po broju posjetitelja u Maksimiru (65 000 ljudi je 1973.g gledalo utakmicu Zagreb-Osijek za ulazak u tadašnju prvu ligu), prošlo je dugo vremena prije nego što je dobio i svoju ultras navijačku skupinu. Navijačka podrška klubu postojala je u 90tima, ali uslijed izmjena generacija nije uspostavljen organizacijski i navijački kontinuitet te je bilo godina kada navijačke podrške nije bilo. Prvo formalno navijačko udruženje, Udruga navijača Zagreba "Bijeli anđeli", osnovano je u prosincu 1999.g te od tada do danas okuplja navijače i prijatelje kluba. Kroz godine se sastav Udruge mijenjao, ljudi su dolazili i odlazili, a najvažnije je to da je Zagreb u tom razdoblju imao navijačku podršku na svim domaćim i više od 90% gostujućih utakmica, i u Hrvatskoj i u (nažalost rijetko) Europi. Uz praćenje kluba, mi navijači Zagreba njegujemo i snažnu ideju društvenog aktivizma, te smo predani u tome da Udruga, kao i svaki pojedinac, da svoj doprinos borbi protiv raznih primitivizama u nogometu i društvu: protiv mržnje, nasilja, diskriminacije, rasizma, fašizma, homofobije, i drugih stvari kojima u nogometu kao sportu nije mjesto. Umjesto toga na našem stadionu vlada atmosfera prihvaćanja i tolerancije, sporta i zabave. Uz dobar provod na utakmicama (i poslije njih), organiziranje koncerata (za sada dva održana u Močvari), navijačkih roštilja, posjeta međunarodnim festivalima i nogometnim turnirima (Mondiali Antirazzisti u Italiji), suradnje s drugim navijačkim grupama (KRC Genk, Ultras St.Pauli, itd.) i nogometno navijačkim organizacijama (FARE – Football against racism in Europe, FSE – Football supporters Europe, itd.), Udruga navijača Zagreba "Bijeli anđeli" nastavlja i svoju borbu. Borbu za identitet kluba u trenutku kada gubi svoj status, svoje gledatelje i, u budućnosti, svoj stadion. Borbu za kompetentnom, nekorumpiranom i progresivnom klupskom upravom koja će imati viziju upravljanja klubom. Borbu za poštenje, borbu protiv administrativnog ostanka u prvoj ligi, borbu za poštenog drugoligaša, a ne korumpiranog prvoligaša. Borbu za povijest kluba kroz koju ostvarujemo i borbu za njegovu budućnost. Borbu za tolerantan, zagrebački, građanski klub kakav je nekad bio i kakav pamte naši roditelji.

Pristojna Hrvatska iz Kranjčevićeve

Zvali su ih Galatasaray iz Zagreba. To je tim sa najviše igrača iz BiH, ustvari najviše Bošnjaka, sa trenerom hrvatskim nacionalistom, sa susjedom pretplaćenim na prva mjesta. A onda se desilo čudo: nakon 12 godina dominacije Dinama i Hajduka, Tuđmanovog CSKA i HDZ-ovog sportskog krila, prvo mjesto u Hrvatskoj nogometnoj ligi osvojili su "pjesnici iz Kranjčevićeve", Nogometni klub Zagreb. Cinici ozbiljno strahuju: kada god neko iz "velike četvorke" nije uspijevao planirano, SFRJ se tresla. Omiljeno povijesno ponavljanje sada bi moglo stići državu sa "velikom dvojkom". Hrvatsku koja je pokazala svoje ljepše lice.