Bijeli Anđeli

VENI, VIDI, VICI

Danas je nedjelja bez nogometa, i sigurno vam svima fali naš dobri, stari HNL. Pa dok čekamo sljedeći vikend, malo ću vam ispričati kako je nama super bilo na gostovanju u Vinkovcima.

Na željezničkom se ekipa skupila u pola 11. Kad sam dolazio, bilo mi je drago vidjeti ljude kojima dan prije utakmice nije umrla baka, niti im se ženio bratić instruktora vozačkog.

Berba grožđa je već prošla pa je nije potrebno spominjati (ako nije ispravite me). Uz poznate i redovite face poput Strme i Astraeusa bilo mi je drago vidjeti i Peacedefendera, i dvije članice naše zloglasne frakcije «Talking Crew».

U čast odsutnima neki od nas su zapalili pljuge, a oni poduzetniji kupili pive. Bilo mi je drago da moj prazni ruksak može primiti 3 q-packa ove drage tekućine, i unaprijed sam se veselio efektu koji će ista imati kombinirana sa antibioticima, kojima sam nakljukan radi angine. Da, wazer, ova rečenica je tu zbog tebe :p Utrpavamo se u vlak, sa sjetom se sjećajući vremena kad nam je za ovakva gostovanja bio dovoljan jedan vagon. Kupe, pardon. I tako, kreće vožnja, kreće piva, ispire se s medicom, pa medica s pivom i tako ukrug. Vođa naravno konzumira široku paletu voćnih sokova, jer netko mora biti trijezan i sabran kad krenu neredi.

Ovo je jedan od bržih vlakova u RH, pa smo začas u Brodu. «Talking crew» produžuje prema Vinkovcima, a mi silazimo da bi kupili još cuge i hrane, a i neda nam se u Vinkovce dolaziti prerano. Uletavamo u sljedeći vlak, a jedan naš član, nazovimo ga X, zabrinut je da će nas Ultrasi dočekati na kolodvoru. Objašnjavamo mu da mnoge ljude nikad nitko ne dočeka na kolodvoru, a mi ćemo, eto, možda imati prijatelje koji će to za nas napraviti. Da bismo utješili X-a, pjevamo Bijel, ti si tako bijel, a X-ove oči sa strahom skeniraju svaki lokalni kolodvor.

Eto nas u Vinkulji, eventualne neprilike nestaju kad nas dočekuje policija. X se sam pokušava strpati u Ivicu i Maricu, dok se ostali protežu na suncu čiji se jesenji sjaj odbija od željeznih kolosijeka (hebiga, jesmo pjesnici il nismo :) ) . I tako dobivamo prijevoz do stadiona. Policija je maksimalno ok, tak da na stadion unosimo vodu, i nepojedenu limenku paštete. Radi se ograda, peace zastava s jedne strane malog White Angels transa, bolivijska WAZ La Paz s druge. Zrak je onako svjež, čist, baš stvoren za navijanje, pa malo isprobavamo svoj razglas na praznom stadionu.

Kreće tekma, odlično navijanje, svi ko jedan. Ultrasi, osim brojnosti, slabi tijekom cijele tekme; kad ih slušaš, imaš dojam da imaju jednu jedinu pjesmu: Naprijed Cibalio, ale! Ovaj put su se suzdržali od prijetnji EU, i podrške ratnim zločincima. Al ok, nema provokacija ni s jedne strane. Kako tekma odmiče, Škorić pokazuje da je najkonstantniji igrač sezone, a nekako uspijevamo zabiti i ful lijepi gol. Sreća prati hrabre, a nekad i manje loše momčadi :) . Na bellu ciao skladamo instant hit Mi smo bijeli (bez brige, tlačit ćemo vas na Zadru s tom pjesmicom). Atmosfera je jebena, trošimo grla, al navijanje teče bez problema, spontano.

Ogladnili smo, dobivamo od murije broj od pizzerije. Kad smo tražili lika da nam dostavi dvije miješane na južnu tribinu, mislio je valjda da ga zajebavamo. Zovemo ga nekoliko puta, a on izvaljuje da ne dostavlja u taj dio grada. Fakat im dobro ide ak dostavljaju pizzu samo u radijusu 200 m. Revoltirani ovakvom pizza represijom pjevamo: Dvije miješane, dvije miješane, ovdje dostavite…! Imamo vrlo povjerljivu informaciju da u našoj momčadi postoji igrač koji NE sluša narodnjake, nego rock, punk i sl. Ime toj nevjerojatnoj pojavi je Davor Piškor, a isti zaslužuje naše skandiranje: «Piškor, punkeru!» na što on odgovara onim pozdravom metalaca (mali prst, kažiprst). Na kraju će ispast da lik sluša death metal.

Sve što je lijepo traje 90 minuta, i nikom nije lepše neg je nam. Igrači nas oprezno, s distance pozdravljaju, al mislim da im usprkos dosta lošoj igri ipak treba čestitati, jer mnogi će izgubiti u Vinkovcima. Opet vožnja u Ivici i Marici, pa čekanje vlaka za rodni grad. Astraeus i ja na novom planu grada (2005.) na kolodvoru primjećujemo ulicu Vuka Karadžića. Zanimljiva pojava za ovaj prohrvatski gradić.

Konačno sjedamo u vlak za Zgb, Vođa besramno maltretira dvije djevojke iz Zagreba, koje čak nisu ni znale da postoji klub koji se zove NK Zagreb. Svaki dan u životu nešto naučiš. Uletava nam neobičan dečko iz Vinkovaca, koji izlazi s pričom da mrzi Ultrase, jer se tukao s njima, i otada, iz osvete snima protivničke navijače, da bi pokazao Ultrasima kako su jadni. Voajerski neki hobi, ali bi mogao rezultirati ekskluzivnom snimkom našeg navijanja tamo. Nekako sumnjam da je to istina. Vođa navodno ima link od tih filmića na youtube-u. Živi bili pa vidjeli.

Iskrcavamo se na kolodvoru u Zagrebu. Opet pada «Bijel, samo ti si tako bijel», jer je toplo u srcu kad staneš na tlo svog starog i pohabanog grada. Strma i ja smo iza Paromlinske optuženi da smo Kohortaši, od strane 6 čuvara zagrebačke časti, katoličke crkve, i uvijek zaboravim ono treće. Momci začudo znaju čitati, i kad vide da nam na šalovima piše Jedino Zagreb, odustaju od fizičkog obračuna s nama. No kako ide ono od TBF-a «Ništa nam neće ovi dan pokvarit»!


Bijel, samo ti si tako bijel
Tako ponosan i lijep
Zagreb, moj svijet

Svijet, neka čuje cijeli svijet
Tu ću živjet i umrijet,
Zagreb, grad bijel…


Izvještaj napisao : Cipra