Izvještaj s gostovanja: Slaven Belupo - Zagreb 17.08.2008.
Objavljeno 19.08.2008. 23:37
U Zagreb dolazim busom tek negdje iza 15, nakon što sam proveo par fenomenalnih dana razgledavajući prirodne ljepote Lijepe Naše. Psujem u sebi bivše i sadašnje djelatnike Ministarstva pomorstva, prometa i veza zbog gužvi na Svetom Roku i Lučkom, jer već kasnim na okupljanje koje je zakazano na Glavnom u 15. Na sreću, imam prijevoz, kroz par minuta već stižem na dogovoreno mjesto i...
...i sva ekipa mi je tu, param-pam-pam, param-pam-pam
Na glavnom se skupilo poprilično društvance. Uz pivu, vino i ostale potrebne rekvizite prolazimo neophodne pripreme za skorašnju tekmu. Puno vremena za razgovor nema, jer Davor uskoro naređuje polazak. Put do Koprivnice prolazi u relativno mirnom tonu, dogovaranju oko nekih budućih akcija i sistematskom likvidiranju posljednjih preživjelih primjeraka alkoholnih napitaka koje smo ponijeli iz Zagreba. Oko 17 stižemo u grad dobrih juha, Overflowa i naših današnjih protivnika.
Plave Brigade i Policajci s plaže
Nismo pravo niti zakoračili u Koprivnicu kad su se niotkuda stvorila dva momka u plavom koja su nas neobično podsjetila na nekad relativno popularnu tv seriju.
Nakon kraćeg razgovora s organima reda i mira nastavljamo dalje prema pivnici u kojoj je dogovoren susret s dečkima iz Plavih Brigada. Jurić se prihvaća svojih kamermanskih dužnosti, a ostatak nas započinje kondicijski trening glasnica. Murjaci nas prate na svojim biciklima. Okrijepu nalazimo u obližnjem fast food baru s nevjerojatno jefitinom klopom. Strma i ja uzimamo cheesburgere za 12 kuna i nakon par zalogaja zaključujemo da su 12 kuna preskupi. Nema veze, meso je meso, pa par minuta trošimo na popunjavanje praznina u našim želucima. Murjaci su parkirali svoje bicikle i strpljivo čekaju da završimo. (Relativno) siti i sretni nastavljamo dalje. Murjaci nas i dalje prate poput loše sreće. U pivnici nas dočekuju dečki iz Brigada, pa s njima okrenemo rundu pive i razgovora. Za više nema vremena, jer je već lagano vrijeme za zakazanu prijateljsku s njima. Kupimo se iz pivnice i odlazimo do stadiona.
Po' ekipe već nas čeka...
Na stadionu srećemo Bucu i njegove te Pihače koji u Križevcima kamo su se preselili rade promociju Bijelim Anđelima pa su, čini se, uspjeli vrbovati i neke nove potencijalne članove. Tu su još i neizostavni Deda te Mihaela i Snježana, koje smo sreli još u pivnici. Sve u svemu, skupio nas se fin broj. Plave Brigade nisu uspjele pronaći dovoljno zainteresiranih za današnju prijateljsku među svojim članovima, pa su za njihovu ekipu zaigrale mlade nade kluba za kojeg navijaju. Mi smo igrali u promjenjivom sastavu s Davorom, Strmom i Marselom kao jedinim stalnim igračima u postavi. Popili smo, doduše, dva gola, al se mora priznati da je Strma bio u više navrata prilično siguran na vratima, moglo je biti i gore. S druge strane, mora se priznati i to da je za vrijeme utakmice bio pod utjecajem stimulativnih sredstava (medica). Negdje u drugom dijelu utakmice odustajem od gledanja pa se s Rakićem i Ciprom pridružujem miješanoj ekipi nas i brigada u obližnjem bircu. Uz pivu s jednim od članova Brigada komentiram koliko je jadna situacija na našoj navijačkoj sceni kad relativno jak klub kakav je Slaven Belupo ne može u svoju navijačku skupinu okupiti većinu Koprivničanaca. Sve u svemu, kako sam kasnije saznao, tekma je završila 2:2, a pogotke za nas postigli su Davor i mladac čije ime ne znam. Uskoro započinje i main event večeri, tekma protiv Slavena. Navijački u tekmu ulazimo odlično, za razliku od igrača. Pjesma cijelo vrijeme, ne staje se niti nakon prvog primljenog gola. Maše se standardima, navija se... atmosfera fenomenalna. U drugom poluvremenu Davor i Marsel imaju svoj show-program i izvode točku poznatu kao Neslužbeno Najduži Horto Magiko Na Svijetu A Kojeg Izvode Dva Čovjeka. Na sljedeću tekmu dovodimo ekipu iz Guinessove knige rekorda da to i službeno potvrdi. Po završetku tekme lagano krećemo prema pivnici na još jednu putnu, a naši vjerni pratioci na biciklima su ponovno ovdje. Dok u pivnici ispijamo pivu dobijamo napad sažaljenja nad ta dva momka koja nedjelju navečer moraju umjesto sa svojim ženama/djevojkama provesti prateći nas bagru cijeli ovaj dan kamo god krenuli, pa ih pozivamo na kavu, što ovi prihvaćaju.
Povratak
Svemu lijepom dođe kraj, pa tako i ovom našem gostovanju u Koprivnici. Na putu do kolodvora Davor iznenada otkriva svoje talente kao D.J.-a pa nam s mobitela pušta zanimljiv miks glazbe. U vlaku vrijeme kratimo druženjem s nekom ekipom koja putuje za Rijeku, aplaudiranjem ljudima koji izlaze iz WC-a, zezanjem na temu seksualnog života jednog člana naše skupine te sve u svemu iđenjem na živce (iđenjem? Kakva je to riječ?) pučanstvu koje u kupeima pokušava uhvatiti malo sna. U Zagreb stižemo oko jedan, umorni ali sretni, unatoč rezultatu. Nema veze, bit će bolje protiv Osijeka, napokon pod reflektorima, a do tad nas tješi remi iz prijateljske s Brigadama.
E i da – Jurića je progutala jedna žena.
Matej
...i sva ekipa mi je tu, param-pam-pam, param-pam-pam
Na glavnom se skupilo poprilično društvance. Uz pivu, vino i ostale potrebne rekvizite prolazimo neophodne pripreme za skorašnju tekmu. Puno vremena za razgovor nema, jer Davor uskoro naređuje polazak. Put do Koprivnice prolazi u relativno mirnom tonu, dogovaranju oko nekih budućih akcija i sistematskom likvidiranju posljednjih preživjelih primjeraka alkoholnih napitaka koje smo ponijeli iz Zagreba. Oko 17 stižemo u grad dobrih juha, Overflowa i naših današnjih protivnika.
Plave Brigade i Policajci s plaže
Nismo pravo niti zakoračili u Koprivnicu kad su se niotkuda stvorila dva momka u plavom koja su nas neobično podsjetila na nekad relativno popularnu tv seriju.
Nakon kraćeg razgovora s organima reda i mira nastavljamo dalje prema pivnici u kojoj je dogovoren susret s dečkima iz Plavih Brigada. Jurić se prihvaća svojih kamermanskih dužnosti, a ostatak nas započinje kondicijski trening glasnica. Murjaci nas prate na svojim biciklima. Okrijepu nalazimo u obližnjem fast food baru s nevjerojatno jefitinom klopom. Strma i ja uzimamo cheesburgere za 12 kuna i nakon par zalogaja zaključujemo da su 12 kuna preskupi. Nema veze, meso je meso, pa par minuta trošimo na popunjavanje praznina u našim želucima. Murjaci su parkirali svoje bicikle i strpljivo čekaju da završimo. (Relativno) siti i sretni nastavljamo dalje. Murjaci nas i dalje prate poput loše sreće. U pivnici nas dočekuju dečki iz Brigada, pa s njima okrenemo rundu pive i razgovora. Za više nema vremena, jer je već lagano vrijeme za zakazanu prijateljsku s njima. Kupimo se iz pivnice i odlazimo do stadiona.
Po' ekipe već nas čeka...
Na stadionu srećemo Bucu i njegove te Pihače koji u Križevcima kamo su se preselili rade promociju Bijelim Anđelima pa su, čini se, uspjeli vrbovati i neke nove potencijalne članove. Tu su još i neizostavni Deda te Mihaela i Snježana, koje smo sreli još u pivnici. Sve u svemu, skupio nas se fin broj. Plave Brigade nisu uspjele pronaći dovoljno zainteresiranih za današnju prijateljsku među svojim članovima, pa su za njihovu ekipu zaigrale mlade nade kluba za kojeg navijaju. Mi smo igrali u promjenjivom sastavu s Davorom, Strmom i Marselom kao jedinim stalnim igračima u postavi. Popili smo, doduše, dva gola, al se mora priznati da je Strma bio u više navrata prilično siguran na vratima, moglo je biti i gore. S druge strane, mora se priznati i to da je za vrijeme utakmice bio pod utjecajem stimulativnih sredstava (medica). Negdje u drugom dijelu utakmice odustajem od gledanja pa se s Rakićem i Ciprom pridružujem miješanoj ekipi nas i brigada u obližnjem bircu. Uz pivu s jednim od članova Brigada komentiram koliko je jadna situacija na našoj navijačkoj sceni kad relativno jak klub kakav je Slaven Belupo ne može u svoju navijačku skupinu okupiti većinu Koprivničanaca. Sve u svemu, kako sam kasnije saznao, tekma je završila 2:2, a pogotke za nas postigli su Davor i mladac čije ime ne znam. Uskoro započinje i main event večeri, tekma protiv Slavena. Navijački u tekmu ulazimo odlično, za razliku od igrača. Pjesma cijelo vrijeme, ne staje se niti nakon prvog primljenog gola. Maše se standardima, navija se... atmosfera fenomenalna. U drugom poluvremenu Davor i Marsel imaju svoj show-program i izvode točku poznatu kao Neslužbeno Najduži Horto Magiko Na Svijetu A Kojeg Izvode Dva Čovjeka. Na sljedeću tekmu dovodimo ekipu iz Guinessove knige rekorda da to i službeno potvrdi. Po završetku tekme lagano krećemo prema pivnici na još jednu putnu, a naši vjerni pratioci na biciklima su ponovno ovdje. Dok u pivnici ispijamo pivu dobijamo napad sažaljenja nad ta dva momka koja nedjelju navečer moraju umjesto sa svojim ženama/djevojkama provesti prateći nas bagru cijeli ovaj dan kamo god krenuli, pa ih pozivamo na kavu, što ovi prihvaćaju.
Povratak
Svemu lijepom dođe kraj, pa tako i ovom našem gostovanju u Koprivnici. Na putu do kolodvora Davor iznenada otkriva svoje talente kao D.J.-a pa nam s mobitela pušta zanimljiv miks glazbe. U vlaku vrijeme kratimo druženjem s nekom ekipom koja putuje za Rijeku, aplaudiranjem ljudima koji izlaze iz WC-a, zezanjem na temu seksualnog života jednog člana naše skupine te sve u svemu iđenjem na živce (iđenjem? Kakva je to riječ?) pučanstvu koje u kupeima pokušava uhvatiti malo sna. U Zagreb stižemo oko jedan, umorni ali sretni, unatoč rezultatu. Nema veze, bit će bolje protiv Osijeka, napokon pod reflektorima, a do tad nas tješi remi iz prijateljske s Brigadama.
E i da – Jurića je progutala jedna žena.
Matej
Download pjesama
YouTube filmići
Navijanje
- IDEMO U RIJEKU!!
- SVI NA DERBI!!!
- I NIKOM NIJE LEPŠE NEG JE NAM
- IZVJEŠTAJ S GOSTOVANJA : VINKOVCI, 5.10.2008.
- DERBI NIJE PROŠAO BEZ KOREOGRAFIJE
Upišite komentar