IMA NAS SVAKAKVIH NAVIJAČA

[funcut varoš-ši]

ULTRASI – skupina najzagriženijih navijača pojedinog kluba, i srž skoro svake navijačke skupine. To su ljudi koji žive specifičan način života, redovito idu na gostovanja, a domaće su im utakmice svakodnevica. Bave se koreografijama i ostalim oblicima organizacije unutar navijačke skupine...
(bilo to u Udruzi navijača ili van nje), izrađuju kvalitetne navijačke rekvizite i na taj način poboljšavaju stanje na tribini, a naročito vizualni izgled skupine. Navijači koji furaju ultra đir su ljudi kojima je navijačka skupina, njen ustroj i boljitak ispred svega ostalog pa čak i kluba za kojeg navijaju. Ultrasima je najbitnija kvaliteta navijanja, vizualni izgled skupine i reputacija u navijačkom svijetu, oni prate navijačka događanja diljem svijeta, čak se i povremeno upoznavaju s ultrasima drugih skupina. Iskustvo grade na informiranosti, istraživanju navijaštva u domovini i van nje. Fight im kao takav nikako nije prioritet, ali u slučaju izbijanja nekakvih nereda, ultrasi ne podvijaju repove. Navijanje, rekviziti, zastave, transparenti, koreografije i pirotehnika jedini su dio navijačkog mentalnog sklopa svakog pravog ultrasa i oni su kao takvi prepoznatljivi i glavni dio svih navijačkih skupina. Ultras pazi kako se oblači za utakmicu, jer želi dići svoju skupinu na najvišu moguću razinu, ne nakiti se šalovima i ostalim rekvizitima, a naročito ne onima «sumnjive» navijačke kvalitete.

HOOLSI – iako je danas huliganizam na sportskim terenima zastupljen u mizernom postotku, i huligani su sastavni dio svih navijačkih skupina. Razvili su se iz tzv. engleskog old school-a, koji je iznjedrio brojne «bussines ekipe» huligana kojima je glavni dio navijaštva predstavljala tučnjava s huliganima iz drugih skupina. Navijačka obilježja im ne predstavljaju ništa, ne nose ih, jer ne žele biti lovina nego lovci, većinom idu neorganizirano na gostovanja s tzv. pitbull trenerkama s kapuljačom, a u posljednje vrijeme su u «navijačku modu» u nas došli iz zapadne Europe (prije svega s Otoka) i raznorazni casual brandovi kao Fred Perry, Burberry, Aquascuttum ili Lonsdale koji hoolsima omogućuju da budu neprimjetni casual navijači na tribini. Brojnost im nije nimalo bitna, pravi huligan napada bez obzira da li je u manjini ili većini. Iako je nekad postojala nekakva «huliganska etika» danas toga više nema. Konflikti i sukobi među huliganima događaju se bez ikakvih pravila ili cenzura, pomodnost huliganizma u posljednje vrijeme dovela je takvu navijačku frakciju na rub propasti. Zbog raznoraznih mulaca sa spitkama ili casual dječice koji se oblače u skupe marke, a onda bježe glavom bez obzira na prvi znak opasnosti, zbog kvazi-huligana koji razbijaju po svom gradu nakon poraza njihovog kluba, zbog onih koji tuku ljude koji nemaju veze s navijanjem ni sportom, huligani su u Hrvatskoj obilježeni u tolikoj mjeri da je uveden nimalo popularni Zakon o navijačima koji je unazadio hrvatsku navijačku scenu. I dok pravi huligani i dalje «djeluju» po svojim poznatim principima, sve se više gomila brojnost klinaca s ninja trenerkama, šalovima oko usta koji razbijaju aute, buseve, tramvaje, djedove, bakice i ljude koji niti nisu navijači.

FANOVI – ovaj internacionalni naziv bi se odnosio na «obične» navijače. To su ljudi koji navijaju cijelu utakmicu, znaju svoje mjesto na tribini, ali za njih utakmica i počinje i završava sučevim zviždukom. Ne zamaraju se transparentima, koreografijama ili pirotehnikom, ali na tribini znaju navijačku strukturu i njoj se pokoravaju. Prioritet im je utakmica i glas, nisu zaluđeni navijanjem i vizualnim izgledom kao ultrasi i nemaju agresivne namjere kao hoolsi. Prva «zapovijed» za njih je podržati svoj klub, više prate događanja na terenu, u klubu i oko kluba nego ultrasi i hoolsi. Kraj utakmice je za njih kraj «događanja», ne analiziraju navijanje, ne informiraju se vezano uz ultra tematiku, oni su svoj «posao» završili strogo pjevajući za svoj klub. Nije im strano ne pokoravanje navijačkoj hijerarhiji na tribini i rušenje vizualnog izgleda tribine «neukusnim» oblačenjem za navijače. Kako ih ima jako mnogo, daleko najviše u svakoj skupini, vrlo često broje jako puno tzv. indijanaca ili alealeštine koji kvare navijačku koncepciju ultrasima.

SIMPATIZERI – ljudi koji na utakmice prvenstveno dolaze zbog kluba kojeg vole, zbog sporta i zabave. Drago im je vidjeti i čuti lijepu atmosferu bilo na stadionu bilo u dvorani, ali ne smatraju se kompetentnima da joj se priključe. Kad cijela dvorana skandira nešto, pokoji put se i oni pridružuju «kolektivnom ludilu», ali im je puno važnije koji je igrač kako odigrao i kakva mu je statistika. Ti ljudi su sportski znalci, prate i vole sport, a na utakmice idu redovito i godinama. I dok navijači navijaju i rade lijepu atmosferu, simpatizeri prate teren, događanja na njemu i oko njega, a na njihovim se tribinama vrlo često mogu čuti raznorazne originalne šale i pošalice na račun protivničkih ili domaćih igrača ili trenera. Kad klubu ide loše, oni su prvi i najveći kritičari, možda zbog toga što nisu u navijačkom điru, a možda zato što su veliki znalci i vole sport.

[WAZER]

Ja sam WA HOOL!!!!

[The fan]

Ja sam simpatizer,pravi znalac o hnl-u,ali volim navijat i zadnji sam koji bi kritizirao klub koji volim(NK Zagreb rulzzzzzzzzzzzzz)

[funcut varoš-ši]

ja san možda više na ultrase bacan,iako cjenin sve i rado bi popija piće  s protivničim navijačima,i bija u dobrin odnosima s njima

[WAZER]

Ultras nema ime , samo dobri prijatelji ga poznaju. Ultras nema lice, mnogo puta mu kapuljača pokriva glavu, šal usta. Ultras se ne oblači poput ostalih, ne prati modu, ne voli novitete. Kad šeta ulicom, iako nema obilježja svoje ekipe, on je prepoznatljiv. Ultras napada ako je napadnut, pomaže kad je to potrebno, ne prestaje biti ultras čim skine šal i vrati se kući, već se bori 7 dana tjedno.

Iskusni ultras daje primjer mlađem, mlađi ima respekt prema starijem. Mladi ultras je ponosan dok stoji pored iskusnijeg, uči od kritika starijeg i pocrveni kad mu ovaj pruži ruku. Kad obični ljudi gledaju ultras-a, oni ga ne razumju, a on ne želi biti razumljiv, ne želi objašnjavati svoje ideale. Svaki ultras je različit: postoje oni koji nose obiljžja grupe ili kluba i oni koji nikad u životu nisu imali tako nešto; postoje oni koji se kreću samo sa svojom grupom i oni koji su individualci i koji su sami svoja grupa.

Ultrasi su različiti, ali ih spaja ljubav prema svom klubu, upornost u ostajanju 90 min na nogama po kiši ili na hladnoći, spaja ih toplina koja ih grije dok pjevaju iz sveg glasa, dok spavaju u polu-pijanom stanju u vlaku koji ih vodi sa gostovanja, spaja ih korteo kroz centar gostujućeg grada, spaja ih jedan sendvič koji će podijeliti njih četvero poslije mnogo sati gladi, spaja ih jedna podijeljena cigareta, spaja ih ona svađa oko rezervne navale koja je promašila odlučujući penal, spaja ih jedan pogled, jedan ideal, jedan jedini mentalitet.

Sve stvari koje nas međusobno spajaju, u isto vrijeme nas odvajaju od ostalog svijeta: od zabrinutih roditelja, od zaprepaštenih rođaka, od uplašenih školskih ili poslovnih kolega, i od netolerantnih profesora ili šefa. Ultras je izlazak, iznenađenje koje ti ukrade osmijeh kad shvatiš da si se izvukao za dlaku. Ultras je i ruka koja te uvlači u vlak koji već kreće. Ultras nije vandalizam ili nasilje bez razloga, on je uporna obrana jednog načina života, koji je pao u krizu zbog socijalnih problema, zbog glupe televizije, zbog diskoteka koje privlače sve više mladih, ali najviše zbog NEOPRAVDANE REPRESIJE.

Biti ultras je sve ovo i mnogo više, emocije i strast koje se ne mogu objasniti riječima ljudima koji to ne žele shvatit, i koji bi svakako rađe jednostavno okrenuli glavu i nastavili živjeti iza jednog stakla, ljudi koji ne bi nikad imali muda razbiti isto staklo i ući u naš svijet!

[funcut varoš-ši]

jeben je naš život.....dosta mogućih veza m9i je propalo zbog utakmica i šibenika,jer je curana to smetalo......još jedan detalj iz navijačkog života........

[Sandman]

Ultras nema ime , samo dobri prijatelji ga poznaju. Ultras nema lice, mnogo puta mu kapuljača pokriva glavu, šal usta. Ultras se ne oblači poput ostalih, ne prati modu, ne voli novitete. Kad šeta ulicom, iako nema obilježja svoje ekipe, on je prepoznatljiv. Ultras napada ako je napadnut, pomaže kad je to potrebno, ne prestaje biti ultras čim skine šal i vrati se kući, već se bori 7 dana tjedno.

Iskusni ultras daje primjer mlađem, mlađi ima respekt prema starijem. Mladi ultras je ponosan dok stoji pored iskusnijeg, uči od kritika starijeg i pocrveni kad mu ovaj pruži ruku. Kad obični ljudi gledaju ultras-a, oni ga ne razumju, a on ne želi biti razumljiv, ne želi objašnjavati svoje ideale. Svaki ultras je različit: postoje oni koji nose obiljžja grupe ili kluba i oni koji nikad u životu nisu imali tako nešto; postoje oni koji se kreću samo sa svojom grupom i oni koji su individualci i koji su sami svoja grupa.

Majku mu garavu, ovo zvuči kao da opisuješ nekakvog ninju  .
Još je samo falilo da dodaš "Ultras' misssion in life is death" ili tako nešto...

[WAZER]

Ultras nema ime , samo dobri prijatelji ga poznaju. Ultras nema lice, mnogo puta mu kapuljača pokriva glavu, šal usta. Ultras se ne oblači poput ostalih, ne prati modu, ne voli novitete. Kad šeta ulicom, iako nema obilježja svoje ekipe, on je prepoznatljiv. Ultras napada ako je napadnut, pomaže kad je to potrebno, ne prestaje biti ultras čim skine šal i vrati se kući, već se bori 7 dana tjedno.

Iskusni ultras daje primjer mlađem, mlađi ima respekt prema starijem. Mladi ultras je ponosan dok stoji pored iskusnijeg, uči od kritika starijeg i pocrveni kad mu ovaj pruži ruku. Kad obični ljudi gledaju ultras-a, oni ga ne razumju, a on ne želi biti razumljiv, ne želi objašnjavati svoje ideale. Svaki ultras je različit: postoje oni koji nose obiljžja grupe ili kluba i oni koji nikad u životu nisu imali tako nešto; postoje oni koji se kreću samo sa svojom grupom i oni koji su individualci i koji su sami svoja grupa.

Majku mu garavu, ovo zvuči kao da opisuješ nekakvog ninju  .
Još je samo falilo da dodaš "Ultras' misssion in life is death" ili tako nešto...

To nije moj rad! To je copyrano!

[The fan]

Slažem se sa onim koji je to napisao.

[M.P.Thompson]

Moj cili život je Mentalita Ultras.

[astraeus]

Naletio sam na netu na neki blog Iranskih navijača koji su htjeli osnovati međunarodno udruženje navijača. U tu svrhu su napisali deset pravila ponašanja navijača koja u 90% odgovaraju mojem viđenju navijanja. Nisam prevađao, mislim da ćete shvatiti poantu:

1.   I do not stop encouraging my favourite team even if my team is losing or is performing poorly, or my favourite player is not on the field or I do not agree with the coach or with the line-up or anything else. I cheer my team always and for ever.

2.   I respect the adversary even if they are not fair or even if their supporters do not respect me.

3.   I respect other supporters even if they do not respect me or my team.

4.   I respect the referees even if they are wrong or even if I feel they have preferences for the adversary. I do not comment on their job, during the match. I respect the evaluation done by the FIFA representatives, experts and the specialists of the Association about the quality of their work.

5.      I cheer all of the players of my team they represent my beloved team, so I love them and respect them, even if they are not my favourites.

6.   I have the right to criticize my team, its players or its coach in a constructive manner, and I share my opinions with other fans or experts, but my only objective is to help my team to improve.
 
7.   I respect the private life of the players and the coaches. Any news about their career is valuable only if it is announced by their official representatives or directly to the association correspondents.

8.   I respect the veterans and am grateful for what they have accomplished.

9.   I expect the national team players to put out their best efforts.every single time they wear my country's uniform and represent my country in a positive fashion.

10.   I expect the coaching staff of our national team to work independent and select a team that truly represents the very best of our country

[bbbrljo]

jeben je naš život.....dosta mogućih veza m9i je propalo zbog utakmica i šibenika,jer je curana to smetalo......još jedan detalj iz navijačkog života........

pa zato si trebao povesti curu ne tekme
moja sa mnom ide na svaku, a upoznali smo se u udruzi
ipak naš život ima i lijepih strana 

[funcut varoš-ši]

ima lipih strana.... na utakmici san upozna nekoliko cura zgodne su i lipe,bit će nešto s jednom..
a uglavnom ove curice (7-8raz)šta dolaze sve  gledaju nas malo malo starije(17,18,19)gods napaljenjem........

[Biro]

hahaha  teško ti to pada...  prepoznajem se u ultrasima 

[funcut varoš-ši]