Pozdrav svima, ovo mi je prvi post jer sam novofegistrirani korisnik ovoga foruma
Osobno mislim da je najbolje, po mom mišljenju, za hrvatski nogomet da se razdijele klubovi u Hrvatskoj na profesionalne i amaterske. Pritom mislim da bi trebalo uzeti u obzir tradiciju, povijest i rezultate, i na osnovu toga napravit tu podijelu. Tako bi po meni u Hrvatskoj bilo 30 profesionalnih klubova, a svi ostali bi bili amaterski. S tim da ovi amaterski nebi mogli postati profesionalni (izuzetak bi bio jedino ako bi vlasnik amaterskog kluba kupi već postojeći profesionalni klub i napravi fuziju ta dva kluba. Nadalje tih 30 profesionalnih klubova bi dolazilo iz gradova koji imaju 20.000 ili više stanovnika (da se ne događa slučaj Velike koja ima doslovno 2.112 stanovnika, a klub Kamen Ingrad posjeduje stadion koji prima 9.000 gledatelja, što po meni je totalna besmislica i spomenik ljudske glupost, ali ne i jedini, sjetimo se Suhopolja i ostalih...), i oni bi tvorili prvu i drugu nogometnu ligu. Pritom bi prva liga imala 10 klubova koji bi igrali četverokružno (36. kola), a druga liga bi imala 20 klubova koji bi igrali dvokružno (38. kola). Smisao te moje ideje je u tome da bi se napravila koncentracija kvalitete, a isto tako bi se stvorila i dodatna doza kvalitete činjenicom da bi samo zadnji ispao iz prve u drugu, i samo prvak druge plasirao se u prvu ligu, te se nebi dovelo do situacije da slabašni klub uđe u prvu ligu (jer ako u konkurenciji 20 klubova dotični klub izbori to jedno jedino mjesto koje vodi u prvu ligu, zasigurno bi morao posjedovati poveliku kvalitetu). Takva šema je vrlo pogodna i za igranje hrvatskog nogometnog kupa, jer bi profesionalni klubovi počeli natjecanje od šesnaestine finala u kojem bi im se pridružila dva amaterska kluba (koji su prethodne sezone to izborili kroz opčinske, županijske i državne kvalifikacije), te bi činili brojku od 32 kluba koji bi igrali kup na jedu utakmicu (domaćin koje bi bio slabije rangirani klub), i tako sve do finala koje bi se igralo u nekom gradu koji bi dobio domaćinstvo finala, po uzoru na zapadne lige.
Osobno nisam sklon regionalnim ligama koje bi bile napravljene po uzoru na onu košarkašku, koja je po meni potpuni promašaj jer je unazadila domaću ligu (koja nevodi u eurokupove). Nego zagovaram ustroj eurolige (umjesto dosadašnjih eurokupova), koja bi bila uređena po divizijskom sustavu (po uzoru na nba, nhl, mlb, nfl), koji ima jednu jako dobru stvar a to je da svaka europska regija (divizija) bi imala osigurano mjesto u završnici i tako bi štitila od propadanja (nogometnog) pojedinih regija (p.s. usporedite osvajače eurokupova do 90-ih i one od 90-ih, koji pokazuju očigledno propadanje nekada jakih nogometnih sredina). Hrvatska (3 kluba) bi po meni bila smještena u diviziju sa Bosnom i Hercegovinom (2 kluba), Slovenijom (2 kluba), Mađarskom (3 kluba), Slovačkom (3 kluba) i Austrijom (3 kluba), koja bi imala 16 klubova i čiji prvak bi se plasirao u završnicu sa prvacima ostalih divizija. Primijetit će te da nema klubova iz Srbije (3 kluba), a razlog tomu je geografski, jer bi oni bili u diviziji sa klubovima iz Crne Gore (1 klub), Albanije (1 klub), Bugarske (2 kluba), Rumunjske (3 kluba), Grčke (3 kluba) i Turske (3 kluba). Takvih bi divizija bilo 8 u cijeloj europi, i prvaci istih igrali bi završnicu.
To bi po meni jako diglo kvalitetu nogometa jer bi naši klubovi igrali ritmom srijeda(euroliga)-subota(prvenstvo Hrvatske), tj. 36 utakmica prvenstva i 30 utakmica u europi, što bi diglo kvalitetu na razinu engleskog premiershipa. Znači sve skupa zajedno i sa kup utakmicama to bi bilo 70-ak utakmica godišnje. I naravno razvidno je kako bi prva 3 kluba iz prvenstva išla narednu sezonu u euroligu
Eto, recite svoja mišljenja o mojoj verziji uređenja hnl-a, i ispričavam se zbog veličine teksta, ali eto trudio sam se malo podrobnije razložit svoje razmišljanje
