Kada se u školskim klupama priča o slobodi, to je uvijek poprilično apstraktan pojam. Neki će se okrenuti povijesti, secirati i analizirati robovlasništvo i diktatorske režime, dok će drugi govoriti o stupnju slobode u današnjem svijetu, veličajući slobodu kretanja i govora, kao i organizacije koje promiču širenje slobode, podržavajući njihov rad, te možda davajući nekakve simbolične donacije, iako zapravo i ne znamo čime se oni bave, te na koji bi se način trebala štititi i širiti ta sloboda.
Razina slobode hrvatskih građana nimalo ne zaostaje za razvijenijim zemljama zapadne Europe.
Ipak, još uvijek postoji skupina građana kojima državni organi imaju zakonsko pravo, ali i odobrenje javnosti oduzeti slobodu. Navijači....
Korov i otpadak društva. Na cesti, ljudi ih zaobilaze, preplašena rodbina se zgraža pomisli da netko ?njihov? psotane dio takve skupine, uprave kluba ih se često žele riješiti, novinari ocrniti, a policija istjerati sa stadiona.
Gotovo nestvarno zvuči da ta sloboda, koju tako često spominjemo, sloboda kojom se ponosimo, i bez koje smo poput gemišta bez vina, nestaje samo jednim našim činom:stavljanjem šala oko vrata. Prema novom zakonu, ukoliko ste navijač, policijski službenik vas ima pravo privesti ukoliko ste prema njegovoj procjeni opasni ili samo sumnjivi. Dakle, koliko vrijedi ta sloboda kada postoji realna mogućnost da je izgubimo ukoliko je policijski službenik ustao na krivu nogu, te sada u vama vidi izvanrednu prigodu za iskaljivanje, ili mu je jednsotavno horoskop toga dana loš. Primjera radi, moj prijatelj je prošlo gostovanje završio u pritvoru radi 0.11 promila, 6 sati prije utakmice. Idemo dalje...znači, završite u policijskoj postaji. Lijepo...
A tamo? Prava golgota počinje tek tamo. Za suzbinjanje tzv. ?nasilja na stadionima? pripadnici interventne policije služe se također nasiljem. Ironično, zar ne? I sam sam u više navrata bio svjedok ucjena i premlačivanja u policijskim postajama. Nerijetko rade pendreci, radi odbijanja potpisivanja lažnih ili iskrivljenih izjava, a nakon višesatnih ispitivanja navijači imaju dvije opcije: priznanje počinjena djela koji nisu nužno napravili ili ostanak u pritvoru narednih 7-8 dana dok se ne prikupe ostali dokazi. Nije li to ucjena? Biste li vi imali taj luksuz priuštiti si tjedan dana u pritvoru? Svi ćete se vjerujem složiti da je apsurdno za zapaljenu bengalku na tribinama dobiti godinu dana zabrane odlaska na sportske priredbe, uz poveću novčanu kaznu, te par dana zatvora. Zašto? Iz razloga što svi odobravamo paljenje tih istih bengalki u drugim prigodama. Jer, bakljada za zadnji dan škole naših maturanata, ili nekakvom piru je ok, i baš simpatična. Osobno, ja razliku između ovih situacija ne vidim. Osim u kazni, naravno. Bez daljnjeg, navijači sigurno nisu mirne ovčice koje ne bi ni mrava zgazile. No ipak, zar je moguće da ih se smatra većim ološem od silovatelja, ubojica ili pedofila, od kojih mnogi i danas slobodno šeću ulicama. Zar je moguće da danas, dok pola Hrvata oko pojasa ima vatreno oružje, navijači predstavljaju najveći državni problem? Čak i da dođe do fizičkog obračuna dviju navijačkih skupina, zar je to opsnije od pucnjava i rata noževima u raznim Fontanama, Pashama, Ludnicama i ostalim narodnjačkim klubovima? Prosto je nevjerojatno da o navijačkom sukobu kod Korenice od prije par dana bruje svi mediji, dok se slična tučnjava u kojoj su palicama pretučeni zaštitari na zagreb film festivalu, jedva spominje u tisku, te nijedan od počinitelja nije priveden niti identificiran.
Uglavnom, nogomet odavno nije igra, već jedan veliki biznis. Biznis, u kojem su navijači postali suvišni. Ipak, zapitajmo se, ima li nogomet ikakvog smisla bez navijača? Ili, još važnije, zapitajmo se, ima li smisla govoriti o slobodi, kada još uvijek u našoj demokratskoj državi postoji toliko velika skupina ljudi kojoj se dovodi u pitanje sloboda te njihova osnovna ljudska prava.
OVO JE MOJ PRIJATELJ NAPISA,LEGA NEMOJ ME TUŽIT ZA AUTORSKAPRAVA...
Anketa
